Prijetnje okolišu

Klimatske promjene

Globalno zagrijavanje je postupno povećavanje temperature Zemlje uzrokovano stakleničkim plinovima koji zadržavaju toplinu u atmosferi. Današnja prosječna temperatura viša je za oko 0,85 °C nego krajem 19. stoljeća, a svaki sljedeći naraštaj doživjet će sve topliju temperaturu.

Iako se klima mijenjala i u prošlosti, današnje zagrijavanje uglavnom uzrokuje čovjek spaljivanjem ugljena, nafte i plina, krčenjem šuma i intenzivnim uzgojem stoke. Time raste količina plinova poput ugljikovog dioksida, metana i dušikovog oksida. Ugljikov dioksid (CO₂) je najštetniji plin i uzrokuje većinu zagrijavanja, ubrzavajući procese klimatskih promjena. Znanstvenici upozoravaju da bi porast temperature za 2 °C mogao dovesti do ozbiljnih i opasnih promjena u okolišu, poput topljenja ledenjaka i podizanja razine mora.

Iako je ravnoteža prirode narušena, još uvijek postoji mogućnost da usporimo daljnje zagrijavanje.

Povećanje kiselosti svjetskih mora - drugi CO2 problem

Zbog otapanja ugljikova dioksida, koji u atmosferu dospijeva ponajprije izgaranjem fosilnih goriva, snižava se pH mora i mijenja kemijska struktura.

U Jadranu, kao i u drugim morima, posljednjih 20 godina mjeri se porast kiselosti. Kada se CO₂ otapa u vodi, nastaje ugljična kiselina koja dodatno zakiseljuje ocean. Od predindustrijskog doba pH oceana pao je s 8,2 na 7,9, što predstavlja povećanje kiselosti za 26 %. Danas oceani apsorbiraju oko trećinu CO₂ iz ljudskih aktivnosti, približno 22 milijuna tona dnevno.

Ako se emisije CO₂ nastave istim tempom, pH oceana mogao bi pasti za dodatnih 0,5 jedinica u idućih 100 godina. Takve promjene posebno ugrožavaju školjkaše, rakove, plankton, neke vrste riba te koraljne grebene koji su ključna staništa brojnih organizama.

Zagađenje plastikom

Nakon više od sedam desetljeća uporabe, plastika je postala najrašireniji materijal u našem svakodnevnom životu. Danas se u svijetu proizvede oko 50 kg plastike po osobi godišnje, a ta se količina udvostručuje svakih deset godina. Posebno zabrinjava što je 40 % plastike namijenjeno za jednokratnu upotrebu, ponajviše boce i vrećice, dok se reciklira manje od 10 %. Ne čudi stoga da plastika čini čak 73 % otpada na plažama.

Sva plastika koju smo ikada proizveli i dalje postoji: prosječno plastičnu vrećicu koristimo samo 12 minuta, a ona se razgrađuje i do tisuću godina. Posljedice trpi biljni i životinjski svijet, a na kraju i mi sami. Svaki put kad odaberemo manje plastike, biramo zdraviji svijet za sebe i generacije koje dolaze.

Invazivne vrste

Alohtone, ili "strane", vrste dolaze u nove ekosustave namjerno ili nenamjerno, a kada potiskuju domaće vrste nazivaju se invazivnima. Čovjek je odgovoran za prijenos oko 90 % invazivnih vrsta, a klimatske promjene dodatno potiču migracije i prijetnju autohtonim vrstama, narušavajući ravnotežu ekosustava.

U prirodi Hrvatske do sada je zabilježeno više od 600 stranih vrsta biljaka i oko 300 stranih vrsta životinja, a procjenjuje se da je 10-15 % njih invazivno. Na razini Europske unije donesen je popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji. Na popisu se trenutno nalazi 114 vrsta, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno 31.

Građani se mogu aktivno uključiti u praćenje stanja invazivnih vrsta tako da svoja zapažanja bilježe i prijavljuju online putem obrasca. Svako zabilježeno opažanje doprinosi boljem razumijevanju širenja invazivnih vrsta i pomaže u zaštiti autohtonih ekosustava.

Mreže duhovi - napuštene i izgubljene ribarske mreže

Ghost nets su napuštene, izgubljene ili odbačene ribolovne mreže koje nastavljaju zarobljavati morske organizme dugo nakon što prestanu služiti svojoj namjeni. One ozbiljno ugrožavaju morske ekosustave, prijeteći ne samo ribama, nego i većim životinjama poput dupina i kornjača, a također oštećuju koraljne grebene i morske livade, što dodatno narušava ravnotežu ekosustava. Mreže su često napravljene od sintetičkih materijala poput plastike i mogu u moru ostati desetljećima, pa čak i stoljećima.

Problem izgubljenih ribolovnih mreža prisutan je globalno, ali nije ograničen samo na otvoreno more daleko od obala. Moguće ih je pronaći i u Jadranskom moru, osobito u područjima s intenzivnim ribolovom i velikim turističkim prometom.